Grad Konjic je, prije posljednjeg rata, u prostornom planu SR BiH imao važnu ulogu subregionalnog centra u okviru međuopštinske regionalne zajednice (MRZ) Konjic – Jablanica -Prozor.
   Prema popisu stanovništva iz 1991. godine Općina Konjic je imala 43 545 stanovnika, a prema urbanističkom planu grada Konjica iz 1984. godine, širi obuhvat Grada, kojem su tim planom pridodati Donje Selo, Ovčari i naselje Bijela do škole u Gornjo Bijeloj, je imao oko 12, 5 hiljada stanovnika.
    Šta je Konjic danas?
   Nakon rata Općina Konjic je povećala svoju površinu sa 1 100 km2  na oko 1 300 km2, a broj stanovnika je opao na 33 - 34 hiljade. Najkatastrofalnija posljedica rata, a dobrim dijelom i nespretne privatizacije, je uništena privreda, koja se jako teško i sporo oporavlja.
   Ipak, i pored ovih nesretnih okolnosti, grad i Općina se nastavljaju razvijati prema prethodno zacrtanim planovima. Mora se priznati da je to, dobrim dijelom, rezultat hrabrih investicionih odluka aktuelnog općinskog načelnika.
   Osnovni pravci razvoja grada su dati u Urbanističkom planu Konjica, koji je donesen 1984. godine. Plan je napravio Institut za arhitekturu i urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu u saradnji sa firmom PLAN iz Konjica. Vrijeme je pokazalo da je većina projekcija iz ovog plana bila realno i ispravno postavljena, prvenstveno iz domena suprastrukture (visokogradnje) i infrastrukture. Najveće promjene su se desile u oblasti saobraćajne infrastrukture. 

   Preko 20 godina se štitio koridor auto - puta zacrtan Prostornim planom BiH sa petljom na lokalitetu Drecelj. Urbanistička služba Općine je imala ogromne probleme sa zabranom gradnje na ovom prostoru. Najnovije inicijative oko izgradnje koridora 5c su dovele do izrade idejnog projekta trase koja je potpuno drugačija od one u Prostornom planu BiH. U projektu je Konjicu data dužna pažnja, koja mu i pripada. Najvažniji detalj za grad je položaj petlje koja ga veže sa budućim auto - putem. Projektanti su odabrali kao najpogodniji lokalitet Cerića.
   U prvi momenat se činilo da je ovaj lokaltet malo predaleko od grada. Naknadne anlize su pokazale da je ovaj odabir veoma pogodan za Konjic. Evo zašto.
   Obaveza budućeg investitora je da do grada izgradi i pristupni put. U slučaju Konjica to znači sljedeće. Odabrani lokalitet petlje diktira da se pristupni put razvija prostorom Donjeg Sela, da na pogodnom mjestu pređe preko željezničke pruge i da se preko rijeke Neretve poveže sa sadašnjim magistralnim putem M -17. Ovo Konjicu rješava probleme koje ne bi mogao riješiti možda i kroz više decenija.
   Urbanističkim planom grada Konjica prostor Donjeg Sela je zacrtan kao glavni rezervat prostora za širenje grada. Realizacija ove ideje je trenutno jako otežana činjenicom da željeznička pruga ide jako nisko, uz postojeći put, te da je pristup ovom lokalitetu preko uskog i neuslovnog podvožnjaka. Veza sa magistralnim putem M -17 je stari željeznički most sa samo jednom trakom.
   Očigledno je da bi se sa predloženom lokacijom petlje svi ovi problemi riješili. Konjic bi dobio  novi  most preko Neretve i rješenje prelaza preko željezničke pruge. Trasa pristupnog puta do petlje bi aktvirala prostor Donjeg Sela po sredini prostora, što je najpovoljnije za buduću izgradnju i širenje grada Konjica.