Postovani gospodine Mirsade!

Javljam vam se iz Atlante,Georgija. Tri su sata ujutro, pred sobom imam zadnji broj MOSTOVA, procitan od korice do korice. Ne mogu Vam objasniti rijecima kako se osjecam...

Koliko je tuge i nostalgije u mom srcu... Vec 10 godina nisam vidjela svoj grad, svoju sestru, rodbinu, prijatelje. Veceras, citajuci Vase i nase MOSTOVE, tako zivo sam se vratilu u proslost, imala sam osjecaj da ponovo setam nasim gradom, udisem miris lipa, na licu mi je bridio vjetric sa Neretve, ozivjeli su mezari sa Musale, medju kojima i onaj koji jos nisam vidjela, mezar moja tate, Rasima Jusufovica-Amidjine,  starog konjickog fudbalera, trenera i harmonikasa.

Ne znam , gosp. Mirsade, jeste li svjesni koliko sta ucinili dobra za sve nas koji smo deleko a koji smo toliko zeljni svega naseg konjickog, praveci ove MOSTOVE? Ovo su, zaista pravi mostovi, mostovi koji povezuju dusu naseg grada sa svima nama koji smo daleko. Ovim putem zelim da Vam se zahvalim na Vasem trudu i radu na ovom casopisu, Vama, Vasoj supruzi i svim saradnicima. Zahvaljujem Vam se posebno u svoje ime ali i u ime svih nas Konjicana u Atlanti kojima cu vec ujutro proslijediti MOSTOVE na citanje, barem nekima od njih, a ima nas dosta ovdje: Sabanovici, Krge, Dedic, Omeragic, Djordjici, Baltici, Janjici, Davidovici, Pandze, Lukici, Avramovici...

Ako Vam ikako mogu pomoci u realizaciji svih Vasih narednih brojeva, molim Vas, javite se.
Pozdrav svim dobrim ljudima moga grada!

Melina Jusufovic

Nazad na NASLOVNICU